četvrtak, 20.08.2015.
Trči vrime, cvili maska.....ča je život vengo fantazija?
(Preporuka za uz čitanje HP)
Danas je točno 8 mjeseci od kada smo prvi puta stupile na teritorij Njemačke. Iskusile smo i zimu i proljeće i ljeto, a kako trenutno stvari stoje, i jesen. Prvi dojmovi nisu bili obećavajući. Sreća u nesreći je da su se svi cimeri iz prijašnjeg posta iselili iz stana. Neki su se vratili u Hrvatsku, neki su našli druge poslove. Zamijenili su ih novi cimeri, ali nakon tjedan dana i oni su otišli. Ništa niste pogriješili ako ste upravo pomislili da nam je kuća kao kolodvor. Znači trenutno smo u kući K iz Hr, draga i ja. Mir i tišina, a kuća čista i uredna! Mjesec i pol dana djelile smo krov i sa jednim, pazite sad, Rumunjem iz Španjolske koji trenutno živi u Njemačkoj. Ne zna engleski. Zna rumunjski i španjolski. Ima nešto premoćno u tom španjolskom. Kada bi jezik imao fizički izgled mislim da bi španjolski zračio seksipilom. Napokon se isplatilo gledati Esmeraldu, Marisol i ostale Prisionere. :) Ne, nije se ispostavilo da je sam svoj otac. Ispostavilo se da je totalni nečovjek, a otac mu je na Siciliji član poznate Cosa nostre..
Nakon tri mjeseca bicikliranja i pješačenja po snijegu čovjek bi pomislio da možemo preći u profesionalne bicikliste. Ne! Ni za jednu jedinu stepenicu nismo podignule kondiciju. U stvari, pao je dogovor, ili kupujemo auto ili se vraćamo doma. Ni jedna se nije htjela vratiti, pa smo kupile auto. Polovan dakako. Čak nas je uspješno dovezao do Hrvatske na zasluženi godišnji. Vraćajući se natrag za Njemačku našeg malog, crnog ljubimca uhvatila je neka viroza i jednostavno je stao. Negdje u Austriji gdje je i Bog rekao laku noć.. Nisam ni mislila da kod nas nešto može proći tako olako bez prethodne kalvarije. Dobra cijena, dizel, samo jedan vlasnik prije nas, devet godina, pa k tomu još i crn. E pa neće da može! To što smo taj dan doživjele i proživjele ne želim spominjati niti misliti na to nikada više. Agonija je trajala mjesec dana, a onda je jednoga dana ozdravio i vratio se kući. Sreća nije dugo trajala. Prije nekoliko dana, vozeći 30 na sat, išle smo na posao. Ničim izazvan opet je stao. Sada pjevušimo back to black dok lagano pedalimo.
Katkad pomislim da je možda ipak voljeti grijeh i da nas Svevišnji kažnjava. Ne znam...
Zbog svih čuda doživljenih i proživljenih s njim pronalazak stana pao je u drugi plan. Opet smo na pozitivnoj nuli, a za ulazak u stan traže se pozamašne kaucije. Trebam li napomenuti da je jako teško naći namješten stan? Švabo je to. :)
Doduše, imaju dobrih ponuda što se namještaja tiče. Npr. uz kupnju trosjeda na razvlačenje na poklon dobijete još 11 kućanskih aparata i to sve za samo 200 €! Ako uzmemo u obzir da je samo usisavač 50 € onda je to pravo dobra ponuda.
Nedavno smo išli u razgledavanje dvosobnog stana. Ulazimo u podrum kuće preuređenog u nenamješten stan. Kuhinja može proći. Patim od prozora u kuhinji kroz koji ću gledati prirodu dok pravim ručak ili perem suđe. Ali da gledam u zid i stepenice baš i nisam imala uplanu. Slijedi soba za rublje. Ako ikada budete živjeli u Njemačkoj znajte da je ovdje valjda zakonom zabranjeno sušiti rublje u stanu! Perilica za rublje mora imati sama svoju sobu, a djeca i kućni ljubimci se mogu malo stisnuti u ostatku stana. Što već dokazuje sljedeća prostorija zvana spavaća soba?! Odokativno sobica dva sa dva. Na jednom kraju dva prozora različitih oblika i dimenzija, paralelno s njima ulazna vrata. Ostaju nam dva čista zida. Ukratno morali bi birati hoćete li u sobu staviti krevet ili ormar. Za oboje bi morali imati polu francuski krevet i ormar s kliznim vratima. Druga spavača je odlična, prostrana sa fino raspoređenim prozorima. O dnevnom boravku ću samo reći da nisam ni primjetila da sam u njemu dok gazdarica nije pitala kako nam se sviđa. Izgleda kao mrvicu veće predsoblje. I opet prozori? Jednostavno sam glupa i ne shvaćam u čemu je štos s različitim prozorima na istom zidu. Kupaonica čist ok. Rekli smo da ćemo se javiti. A svi znamo što znači kada nakon razgovora za posao potencijalni poslodavac kaže da će se javiti. :)
Posao je dobar. Ništa prezahtjevno i stvarno tko god želi može naći posao u bilo kojem od lanaca brze hrane. Možda nije ono za što ste se školovali, ali je posao i plača je dobra i redovita. Ako ništa barem polako učite jezik dok tražite novi posao. Prvih mjesec dana smo govorile da je ovaj posao samo privremen dok malo ne savladamo jezik da možemo tražiti dalje. Sada mi se baš i ne žuri više. Zicer je zicer. :)
Eto u tri posta uspjela sam strpati 8 mjeseci. Ne znam tješi li me ili me plaši koliko vrijeme brzo leti?
Objavljeno u 13:12 • Pucaj (5) • Isprintaj • #
